Svibanjsko druženje u knjižnici "Zrna mudrosti i versi srca iz dnevnika jedne učiteljice"

Dana 5. svibnja naša knjižnica bila je mjesto jednog predivnog susreta…jednog od onih koji se trajno pamte i duboko urežu u srce…Jedna učiteljica u mirovini, iz sobice Doma za starije i nemoćne, prihvatila je naš poziv i došla nam u posjet, na jedno svibanjsko druženje s djevojkama koje su odabrale biti baš poput nje, učiteljice. Iz njenih 85 ljeta, sijedih vlasi i pomalo onemoćalog tijela doživjeli smo svu snagu i ljepotu duha, ljubav i dobrotu koja ne poznaje dob ni vrijeme. Učiteljica Danica podijelila je s nama svoja zrna mudrosti i verse srca iz bogate riznice svog učiteljskog poziva, ali i života.
Živite život…svaki trenutak u punini…budite s onima koje volite jer sve druge stvari su manje važne...život brzo prođe…dajte sebe, ali znajte sebe i sačuvati, posebno od nepotrebnih briga i stvari…nikada u razred nemojte doći nespremne…u svakom djetetu pronađite nešto dobro, jer svako, ama baš svako dijete nosi u sebi nešto dobro...gledajte najprije srcem…uvijek. 
Da, taj dan smo naučili kako sačuvati tog malog princa u sebi…doživjeli smo ga. Shvatili smo kako umijeće poučavanja ne ovisi o naprednim tehnologijama, već o umijeću ljubavi, strpljivosti i …mudrosti. Jer, konačno, učitelj prije svega prenosi ono što on jest, a ne ono što zna. Upravo stoga učiteljski poziv je jedan od najplemenitijh i najvažnijih poziva, ali i velika odgovornost u svijetu koje gubi svoje pravo lice i naličje.
Učiteljici Danici smo za uspomenu poklonili pjesmu, ali i jedan cvijet, kao i mjesto gdje će zapisivati nove stihove. Obogaćena srca i uz poneku skrivenu suzu obećali smo nove susrete i druženja, ne samo svibanjska…