Izvorni znanstveni članak
Željko Kaluđerović orcid.org/0000-0002-6572-4160 ; Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, Novi Sad, Srbija
str 67-83
Sažetak:
Autor u članku razmatra različite modalitete pristupa jedinom sačuvanom Anaksimandrovu fragmentu (DK12B1). U radu se prvo istražuju moguća određenja ključnog pojma njegove filozofije to ápeiron koja se generalno kreću od toga da je ápeiron ‘nešto između’ elemenata, do toga da je on ‘mješavina’ svih elemenata. Dodatno se tematizira i pitanje je li ápeiron nešto što je ‘prostorno neograničeno’ ili je pak nešto što je ‘neodređeno kakvoćom’. Autor je, na Aristotelovu tragu, analizirao i je li ‘ono neograničeno’ čisto monističko načelo ili je Anaksimandar svrstan u skupinu filozofa zajedno s Empedoklom, Anaksagorom i Demokritom, određen kao netko tko nije više mogao govoriti o jednom načelu svega. Autor zaključuje da je, bez obzira na dvojbe i neslaganja među pristalicama ovog drugog tumačenja naravi pojma ápeiron, izvjesno da Anaksimandrovo ‘ono neograničeno’ treba interpretirati kao tvar i svrstati ga u skupinu tzv. materijalnih uzroka. Autor istodobno istražuje moguće implikacije prve zabilježene upotrebe pojma díkē, kao i njezina oblika s negativnom riječcom (partikulom) adikía, u istom Anaksimandrovu fragmentu. Za Anaksimandra pravda nije bila isključivo vezana za ljudsku sferu niti je predstavljala nešto što postoji samo u njoj. Pravda ima i svoju kozmičku dimenziju pokazujući se kao veza i korelativnost opreka koje čuvaju načelo mjere. Poredak i pravda traju sve dok postoji ravnoteža opreka. U suprotnom, poremećajem nastupa doba nepravednosti ili, kako Anaksimandar piše, doba ‘davanja pravde i naknade’. Razumijevanje pravde kod Anaksimandra konačno upućuje na dimenziju aritmetičke istovjetnosti, anticipirajući njezin posebni oblik koji će potom biti nazvan izjednačavajućom pravednošću.
Ključne riječi:
Anaksimandar; to ápeiron; načelo; opreka; kósmos; pravda; naknada