021 32 92 84
Poljička cesta 35, Split
INTRANET
WEBMAIL
Pristupačnost
Pregledni rad
Ana Torlak orcid.org/0000-0003-4572-6692 ; Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu
str. 153-163
Sažetak:
Bogato kulturno nasljeđe Salone stoljećima se raznosilo u obližnje gradove Split, Trogir i Zadar, ali i u druge gradove te inozemstvo. Nekada glavni grad rimske provincije Dalmacije postao je izdašan kamenolom čiji su ostatci nekad velebnih zdanja najčešće korišteni kao građevinski materijal, a umjetnička djela postajala su dijelom privatnih kolekcija domaćih i stranih sakupljača starina. Tim se predmetima najčešće ne može ući u trag. Stoga, svaki i najmanji, često sporadično zabilježen podatak o iščezloj građi, predstavlja dragocjeno svjedočanstvo. Prikupljanje i objedinjavanje takvih zabilješki na jednom mjestu pridonosi poznavanju korpusa salonitanskih spomenika, ali i privatnih zbirki koje su formirane tim spomenicima. O nestalim zbirkama i privatnim sakupljačima u Splitu i Solinu, kamo je završio veći dio građe, nema mnogo podataka. Jedna takva kolekcija pripadala je i prvom ravnatelju Arheološkog muzeja u Splitu, Carlu Lanzi (1781.–1834.). Kako nije sačuvan inventar te zbirke, njezin sadržaj nam neće vjerojatno nikada u potpunosti biti poznat. Poznato je da je glavnina spomenika potjecala iz Salone, a neke elemente zbirke ipak je moguće rekonstruirati sintezom podataka iz različitih izvora, što se donosi u ovom radu. Prvi put se donosi i zapis britanskog egiptologa i putopisca J. G. Wilkinsona (1797. – 1875.) koji je značajan po tome što je jedini zabilježio da se u Lanzinoj zbirci četrdesetih godina XIX. stoljeća nalazio i carski torzo.
Ključne riječi:
privatne zbirke antičkih spomenika; Salona; Carlo Lanza; Francesco Lanza; J. G. Wilkinson; carski torzo
