Izvorni znanstveni članak

Ivana Odža, orcid.org/0000-0002-5699-0563 ; Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Split, Split, Croatia

str. 93-110 

https://doi.org/10.38003/zrffs.13.6

Sažetak:

U radu se razmatraju dnevnički zapisi dviju hrvatskih autorica, Dragojle Jarnević (1812. – 1875.) i Ivane Brlić-Mažuranić (1874. – 1938.) te autobiografski roman Fališ mi u proljeću, u jeseni, u ljetu, u zimi, Mani Gotovac (1939. – 2019.). Navedena djela svojim poetičkim obilježjima, u širokom smislu riječi, slijede matricu ženskog
pisma, nerijetko obilježenog iskustvom traume. Trauma se često manifestira autodestruktivnošću književnog subjekta iskazanom na dvama načinima: specifičnom uporabom jezičnih elemenata i/ili, na sadržajnoj razini teksta,
eksplicitnim govorom književnog subjekta o vlastitim autodestruktivnim porivima, potaknutima nemogućnošću uspostavljanja zadovoljavajućeg odnosa s važećim društvenim paradigmama – obuhvatit ćemo ih simbolično nazivom ‘autoriteti’. Uz pretežno subverzivan odnos prema autoritetima, što rezultira autodestruktivnošću
književnog subjekta, uočljiv je u Jarnević i Brlić-Mažuranić, obrnuto recipročan odnos između dinamike izražavanja autodestruktivnog i uvažavanja metafizičkog kao jednog oblika autoriteta. Kod Gotovac je odnos prema metafizičkom drukčiji u odnosu na njezine prethodnice, riječ je o svojevrsnom modelu »doživljaja vjere u nevjeri«
(Šimundža). Cilj je rada: (1) razmotriti različite manifestacije autodestruktivnoga u književnih subjekata, (2) razmotriti odnos autodestruktivnog i metafizičkog te (3) otvoriti mogućnost drukčijeg iščitavanja subverzivnog elementa ženskog pisma razmatranjem pitanja može li se subverzivan odnos prema autoritetima promatrati kao latentna tendencija prema uspostavljanju dijaloga s njima.

Ključne riječi:

autodestruktivnost, autoritet, božansko, dijalog, Dragojla Jarnević, Ivana Brlić-Mažuranić, jezično oblikovanje stvarnosti, Mani Gotovac, subverzivnost, žensko pismo

URL

​​​​​​​https://ffst.unist.hr/zbornik/arhiva/13_2020/13_5